Možemo reći da su bolna leđa, tj. bolna križa jedna od najčešćih tegoba u trudnoći. Kao da se podrazumijeva da će leđa u trudnoći boljeti, to je jednostavno tako. Mora li baš tako biti?
Uz mnoge prilagodbe kroz koje tijelo u trudnoći prolazi, veliki teret podnosi mišićno-koštani sustav. Hormoni relaksin i estrogen između 12. i 14. tjedna trudnoće izazivaju raspad kolagena, te dolazi do zamjene tkiva koje ima veću gipkost, rastezljivost i volumen. Sve ove promjene u konačnici dovode do veće mobilnosti zglobova, a s time i do veće nestabilnosti.
Znanstvena studija koja je održana u Švedskoj zaključuje da više od 70% trudnica pati zbog bolnih leđa. Također zaključuju da se broj trudnica koje osjete simptome bolnih leđa povećao u posljednjih 20 godina. Vjeruje se da do povećanja broja dolazi zbog dužeg ostajanja na poslu, odnosno vrste posla koje nisu ergonomski prilagodljive u trudnoći.
Bolna leđa – najčešći simptomi
Bacimo oko na zdjelicu. Koliko god se činila stabilnim i nepomičnim obručem, ona je sastavljena od više kosti koje čine jednu cjelinu. Sakroilijakalni zglobovi su mjesta gdje se spajaju sakrum (trokutasta kost koja se nastavlja na kralješnicu) i ilium (bočni lepezasti dio zdjelice).
Sakrum služi da bi se težina gornjeg djela tijela ravnomjerno prenijela na zdjelicu, pa niže na noge. Ovdje su sakroilijakalni zglobovi od velike važnosti, jer sve opterećenje prelazi preko njih. Ako su sveze i ligamenti koji zglobove drže na okupu opušteniji i elastičniji, dolazi do problema.
Vrlo je česta pojava u trudnoći, jer se tijelo prilagođava rastućoj maternici i fetusu, a uz to ligamenti koji okružuju i podupiru zdjelicu se opuštaju pa zglobovi nemaju uobičajenu potporu. Ligamenti pružaju stabilnost , a ako su opušteniji to dovodi do nestabilnosti i povećane mobilnosti u zglobovima. Iz tog razloga okolni mišići kompenziraju, i najčešće su napeti.
Bol je izazvana istezanjem oslabljenih ligamenata i povećanim tonusom muskulature koja nastoji držati zdjelicu. Slabost abdominalne muskulature, gluteusa i paravertebralne muskulature, dovodi do napetosti u piriformisu i quadratus lumboru.
Čak 76 % žena u trudnoći može navesti ove simptome:
- osjetljivost u području sakroilijakalnih zglobova ili simfize,
- suprapubični edem,
- patkasti hod,
- otežano stajanje na jednoj nozi
- teško okretanje u krevetu
- bol pri uspinjanju uz stepenice
Masaža je uvijek dobar način opuštanja napete muskulature, preporučuju se vježbe sa stručnim vodstvom i ako je potrebno nošenje pojasa koji će olakšati tegobe, svakako se preporuča minimalno nošenje, da se mišići ne opuste.

Još jedna učestala tegoba u trudnoći je bol u donjem djelu leđa. Od sakroilijakalne disfunkcije se razlikuje prema lokaciji boli i samom uzroku. Dok se bol kod sakroilijakalne disfunkcije locira u području sakruma i najčešće je jednostrana, bol u donjem djelu leđa se osjeti u lumbalnom djelu, uz kralješnicu, iznad sakruma.
Ublažavanje bolnih simptoma
S rastom bebe i trbuha centar gravitacije se pomiče prema naprijed i to uzrokuje povećanje lordoze, povećava se opterećenje na zglobove lumbalne kralježnice, mišiće ligamente i diskove. Psoas je mišić koji je smješten unutar zdjelice, proteže se od lumbalnog djela kralježnice do femura i zbog povećane lordoze je često skraćen.
Najčešće simptomi za bolna leđa počinju su javljati u 18. tjednu, vrhunac dosežu između 24. i 36. tjedna, a mogu biti:
- bol iznad i oko lubalnog djela
- bol iznad sakruma,
- bol koja se proteže kroz nogu slična išijasu (stražnji dio natkoljenice i potkoljenice),
- tupa bol
Veća je vjerojatnost da se tegobe pojave kod žena koje su imale prethodne probleme s leđima i mnogostruke trudnoće. Ako se bol pojačava noću, može upućivati na rastuću maternicu koja vrši pritisak na venu cavu.
Bolni i neugodni simptomi se mogu ublažiti na nekoliko načina, jedan od njih je održavanje pravilne posture, pokušati se držati uspravno, opustiti ramena i opustiti koljena kod stajanja, jer dopuštaju amortiziranje i lakši prijenos težine.
Da se nadovežemo na posturu, bitno je kako se podižu stvari, i još bitnije mala djeca, pogotovo zbog učestalosti podizanja. Uvijek se pokušava podizanje iz čučnja, da bi se sačuvao lumbalni dio kralješnice.
Pravilno vježbanje pod stručnim vodstvom, lagane šetnje i plivanje se također preporučuju, kao i nezaobilazna masaža koja uvelike može olakšati tegobe vezane uz lumbalnu bol.