Sva povijest utkana u pročelja zgrada, odjeci prošlih vremena na ulicama, serenade na terasama, ljetni povjetarac uz more, opuštanje i uživanje, sve i još više Opatija nudi i danas. Kao što je Ivo Robić pjevao o Opatiji kao biseru našeg mora, sve tajne koja ona krije morate istražiti uživo. A sve je počelo u 19. stoljeću, pa vjerojatno i masaža u Opatiji, kad je naš grad postao prvo hrvatsko turističko odredište s lječilištima.
Opatija je tada privlačila europsku elitu, zahvaljujući svom idealnom zemljopisnom položaju uz Jadransku obalu, podno planine Učka. Paralelno, u 19 st. masaža se u Europi spominje i istražuje kao medicinska metoda.
Prvi ljetnikovac u Opatiji dao je izgraditi Iginio Scarpa davne 1844. godine. Ta godina uzima se kao početak razvoja turizma u Opatiji. Povijesni ljetnikovac, poznat pod imenom Villa Angiolina, smatra se prvim hrvatskim hotelom. Ugostio je mnoge slavne povijesne ličnosti, među ostalima i austro-ugarskog cara Franju Josipa, caricu Mariju Anu te bana Josipa Jelačića.
Danas je tamo Hrvatski muzej turizma, a sam park ispred vile odiše romantikom minulih vremena.
Razdoblje intenzivnog ulaganja u infrastrukturu
U Opatiju je 1883. stigao i ugledni liječnik Julius Glax koji je bio oduševljen opatijskom klimom i njenim lječilišnim mogućnostima. On i njegov kolega i prijatelj kirurg Theodore Billroth odlučili su potaknuti gradnju lječilišta u Opatiji.
Tome je prethodilo razdoblje intenzivnog ulaganja u infrastrukturu, uređenje i uljepšavanje mjesta i izgradnju obalne šetnice koja će postati poznata kao Lungomare. Godine 1885. započela je izgradnja obalnog puta, a on je započinjao u Voloskom, kroz Opatiju, pa sve do Lovrana.
Obalni put je sagrađen na inicijativu Društva za uljepšavanje Opatije.
Sav taj trud se isplatio. Naime, 4. ožujka 1889. godine u službenom glasniku Austro-ugarske monarhije Opatija proglašena klimatskim lječilištem. Upravo zato svake godine se obilježava godišnjica zdravstvenog turizma u Opatiji.
Sama Opatija je dobila ime po benediktinskom samostanu (opatiji) sv. Jakova, smještenom uz samo more. Taj je samostan vjerojatno bio podignut u XII. st., kada su bili izgrađeni i benediktinski samostani u Istri. U pisanim je izvorima prvi put zabilježen 1449. kao Abatia St. Jacobi al Paolo, Samostan se nalazio na području Kastavske župe i bio je u ovisnom položaju prema gradu Kastvu.
Djevojka s galebom simbol je Opatije i cijelog Kvarnera
Suvremeno naselje nastalo je sredinom XIX. st., kada je bila izgrađena cesta prema Rijeci (1843). Tijekom 1880-ih bilo je sagrađeno više hotela, među prvima Kvarner(1884) i Kronnenprinzessin Stephanie (1885. godine), a 1889. Opatija je postala službenim lječilištem Austro-Ugarske Monarhije, što je dalo nov poticaj razvoju mjesta.
Nakon elektrifikacije i gradnje vodovoda potkraj XIX.st. uvedena je linija električnog tramvaja Lovran – Opatija – Matulji (1908. godine) koji je povezivao turistička središta Opatiju i Lovran sa željezničkom postajom u Matuljima.
Početkom XX. st. u Opatiji započinje živa izgradnja te porast broja stanovnika (1880. imala je 1313 stanovnika, a 1910. njih 6552). Za Prvog svjetskoga rata grad je stagnirao, a nakon Rapallskog ugovora (1920.) i pripojenja Kraljevini Italiji našao se na rubnom dijelu države, što je dodatno usporilo njegov razvoj (1921. imala je 5062 stanovnika).
Nakon Drugog svjetskoga rata u Opatiji je ponovno oživio turizam (1981. godine imala je 9536 stanovnika).
Svima poznata Djevojka s galebom simbol je Opatije i cijelog Kvarnera.
Masaža u Opatiji predstavlja neizostavni dio lječilišne ponude
Priča je započela daleke 1891. kada je grof Arthur Kesselstadt tragično izgubio život u proljetnoj oluji u moru ispred Opatije. Shrvana boli, grofova obitelj postavila je na stijenu uz more skulpturu “Madonna del Mare” da bdije nad njegovom dušom. Vrijeme je ostavilo trag na skulpturi i oštetilo je, no ona je kasnije restaurirana.
Pozlaćena replika danas se nalazi pored crkve sv. Jakova, a original se čuva u Hrvatskom muzeju turizma u Vili Angiolini.
Kad je mjesto na kojemu je nekada stajala “Madonnina” ostalo prazno, odlučeno je da se na njega postavi nova skulptura. “Djevojka s galebom” postavljena je 1956. na lokaciji s koje se pruža se prekrasan pogled na more.
Prizor je posebno impresivan noću, kada je skulptura osvijetljena posebnim reflektorima, ili pak za nevremena, kada se valovi razbijaju o obalu, a voda se prelijeva preko stijena, stvarajući dojam nimfe koja se rađa iz pjene. Zbog toga se ova statua često naziva i “Opatijska nimfa”.
Danas je Opatija i dalje oznaka vrhunskih usluga, poznatih lječilišta, neponovljivih šetnica bilo uz more ili uz Učku.
Masaža u Opatiji predstavlja neizostavni dio lječilišne ponude. Otia s ponosom može reći da je dio ove duge turističko-zdravstvene priče, sa svim svojim uslugama koje su usmjerene ka zadovoljstvu i ispunjavanju želja naših klijenata.